U sklopu Franjevačkoga samostana Humac-Ljubuški smještena je arheološka zbirka popularno zvana Muzej Humac. Utemeljena je 1884., četiri godine prije Zemaljskoga muzeja BiH u Sarajevu. U zbirci se nalazi velik broj eksponata s područja Hercegovine, od neolitika do srednjega vijeka, u različitim materijalima: kamenu, bronci, bakru, željezu, srebru, zlatu, keramici, staklu i drvetu. Suvremeni muzejski postav prvi put je otvoren za javnost 1973., ali je šest godina nakon toga zatvoren zbog adaptacije samostana. Novo otvorenje upriličeno je na stotu obljetnicu zbirke 1984. Zbog ratnih opasnosti muzejska zbirka još jednom je zatvorena za javnost, da bi istom 1992. u suterenu samostana otvoren nov postav. Izloženi eksponati sežu od starijega i mlađega kamenog doba, preko bakrenoga, brončanog i željeznoga razdoblja do rimskoga i kasnoantičkog vremena i srednjega vijeka. Najstarija prapovijesna razdoblja – paleolitik, mezolitik i neolitik, zastupljeni su samo pojedinačnim kremenim i bakrenim predmetima, ali njihova sigurna nalazišta nisu poznata. U Muzejskoj zbirci franjevačkoga samostana na Humcu nalazi se Humačka ploča, jedan od najstarijih i najznačajnijih ćiriličnih spomenika na području Bosne i Hercegovine. Sama ploča teži 142 kg, od domaćega kamena vapnenca, a dimenzije su joj 0, 68 x 0,59 x 0,15 m. Natpis na četvrtastoj ploči teče spiralno u tri reda i ima 80 slova, od čega je pet glagoljskih (četiri puta slovo "E" i jednom slovo "T"). Humačka ploča je ktitorski natpis, koji govori o gradnji crkve Sv. Mihovila arkanđela. Na suvremenom hrvatskom jeziku čitanje Humačke ploče glasilo bi: + U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA MIHOVILA, A ZIDAO JU JE KREŠIMIR, SIN SRETKOV, ŽUPI RASTOCI I NJEGOVA ŽENA PRAVICA. U zbirci na Humcu izložen je još jedan vrijedan kameni spomenik, u javnosti malo poznat. Radi se o kamenom ploči (Ljubuška ploča), koja na prednjoj bočnoj strani ima uklesan cvjetni pleterni motiv. Usporedi li se on sa sličnim nalazima u Hrvatskom primorju, od Dubrovnika do Stona, može se zaključiti da je riječ o predromaničkom ukrasu, tipičnom za starohrvatski pleterni stil, koji se nalazio na crkvenom kamenom namještaju, najčešće oko oltarnih pregrada i zidova. Pretpostavlja se kako ploča potječe s lokaliteta u podgrađu tvrđave Herceg Stjepana u Ljubuškom.