Rimljani, kada su 9. godine slomili otpor ratobornih Ilira, Delmata i Panona, počeli su graditi ceste, mostove i tvrđave. Jedan od manjih vojnih tabora, za smještaj jedne kohorte od četiristo vojnika i stotinu konjanika, bio je na području Ljubuškoga. Većina istraživača pretpostavlja da se tabor nalazio na lokalitetu Gračine na Humcu, četiri kilometra jugozapadno od središta današnjeg Ljubuškoga. Prema numizmatičkim, metalnim i keramičkim nalazima izgrađen je u 1. st. po. Kr., najvjerojatnije u doba cara Tiberija (oko 14. godine po. Kr.), kada je dovršena i cesta Salona – Narona. Njegova namjena ponajprije je imala strateško-obrambenu ulogu – zaštitu doline rijeke Neretve i područja kolonije Narone od upada ilirskih naroda iz zaleđa. Postoji dvojba je li na Gračinama otkopan rimski vojni tabor, koji ima strogo utvrđen raspored i namjenu prostorija, ili prateći dio vojnoga kompleksa, kupelji i obrtničke radionice i nastambe. Nažalost, o Gračinama nisu objavljeni rezultati istraživanja, niti su nastavljena daljnja istraživanja. Vrijeme je učinilo svoje, tako da su danas ostaci rimskoga kompleksa u dosta zapuštenu stanju, s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima i bespravnom izgradnjom, premda je lokalitet uvršten u popis spomenika od nacionalnoga interesa. Vrijednost objekta na Gračinama leži u činjenici što se radi o jedinom djelomice istraženom rimskom vojnom kompleksu u BiH.