Ranokršćanska bazilika u Mokrom pripada bosansko-hercegovačkom tipu sa složenim tlocrtom, u čijem središtu se nalazi naos unutar kojeg se okuplja puk, narteks – natkriveni ulaz na zapadu, i na istoku polukružna apsida unutar koje se smješta prezbiterij tj. prostor za svećenika. Bočne prostorije služile su u svrhu pripreme liturgijskog slavlja (Katakumenej) ili održavanja obreda krštenja (baptisterij sa piscinom). Arheološka istraživanja organizirana su u dvije kampanje, i to prva sustavna 1952. godine (D. Sergejevski), odnosno druga revizijska istraživanja 1997.-98. godine pod vodstvom T. Anđelića i A. Zelenike. Među pokretnim arheološki materijalom, izdvaja se dio crkvenog namještaja sa tipičnim vegetabilnim reljefnim motivima koje datiramo u razdoblje od 6.-7. st.
Tragovi života iz kasnijih razdoblja nisu evidentirani, tj. Lokalitet se nakon 7. st. napušta i postupno razgrađuje u svrhu izgradnje recentnijih objekata.